novi vek
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Češki period Tridesetogodišnjeg rata (1618-1620)

Ići dole

Češki period Tridesetogodišnjeg rata (1618-1620) Empty Češki period Tridesetogodišnjeg rata (1618-1620)

Počalji  Admin Sub Okt 10, 2009 3:01 pm

3. Češki period Tridesetogodišnjeg rata (1618-1620)

3.1.Stanje u Češkoj - praška defenestracija - zbacivanje Ferdinanda i izbor Fridriha falačkog

Česi su Ferdinanda priznali za kralja 17. juna 1617. godine. U Češkoj je još za vreme Matijine vladavine dolazilo do sukoba zbog kraljevih pokušaja da prenebegne privilegija koje je protestantima garantovala Rudolfova "Carska povelja". Naročito oštri su bili sporovi oko pitanja gradnje protestantske crkve u Braunovu (1611-1612) i povodom zatvaranja protestantske bogomolje u Grobu od strane praškog nadbiskupa. Defenzori su protestvovali ali bez uspeha. Česi su Ferdinanda priznali za kralja 17. juna 1617. ali je već posle godinu dana njegova prokatolička politika dovela do sukoba koji je označio početak Tridesetogodišnjeg rata.
Neposredan signal za otpočinjanje neprijateljstava bila je tzv. Praška defenestracija, kada su 23. maja 1618. ogorčeni češki plemići, predvodjeni grofom Hajnrihom Turnom, upali naoružani u dvorac Hradčani iznad Praga. Razjareni kratkotrajnom raspravom, izbacili su kroz prozor zamka dvojicu katolika, kraljevih predstavnika, Vilema Slavatu i Jaroslava Martinica.
Protestantski vodji su proterali jezuite i preduzeli vojne i diplomatske korake da obezbede ustanak.
Pobunjeno češko plemstvo obrazovalo je direktorijum od 30 članova (po 10 iz svakog staleža - visoko plemstvo, niže plemstvo i gradovi). Česi su 26. avgusta 1619. zbacili Ferdinanda II i za kralja izabrali grofa-izbornika Falačke (Palatinata) Fridriha V koji je stigao u Prag 31. oktobra 1619. Fridrih je bio lakomislen čovek slabih sposobnosti koji se zanosio velikim ciljevima. Na to ga je podstrekavala i njegova žena Elizabeta, kći engleskog kralja Džemsa I, koja je imala gordosti i slavoljubivosti kojima su se odlikovali Stjuarti.
Ustanak je zahvatio celu zemlju izuzev tri grada - Budjovice, Krumau i Plzenj - u kojima su katolici činili većinu i ostali verni caru. Ustanici su uputili vojsku ka Krumauu i Budjovicama. Krumau se predao dok su gradjani Budjovica odbili sve napade.

3.2. Traženje saveznika - držanje protestantskih država - protestantska liga odbija pomoć - izbor Ferdinanda za cara

Česi nisu imali mnogo sreće u nalaženju saveznika. U Nemačkoj je Ferdinand 28. avgusta (dva dana pošto je zbačen u Češkoj) izabran za cara. Nepoklebljivo je krenuo u obračun sa Česima. U pitanju je bio opstanak carstva. Češki kralj je bio jedan od sedam kneževa izbornika koji su birali cara. Tri izbornika - nadbiskupi Kelna, Majnca i Trira bili su katolici a tri - kneževi Brandenburga, Saksonije i Falačke protestanti. To znači da u slučaju ako bi češki kralj bio protestant izbor katoličkog cara bio bi znatno otežan što bi bacilo carstvo u naručje reformaciji. Nemački protestantski vladari rukovodili su se (to će činiti sve vreme 30-godišnjeg rata) ličnim interesima a to je slabilo njihov osećaj solidarnosti prema jednovernicima. I saksonski i brandenburški izborni kneževi, mada luterani, dali su svoje glasove, prilikom izbora za cara, Ferdinandu uprkos tome što je bio osvedočeni protivnik reformacije. Češki sused, namoćniji protestantski vladar, saksonski izbornik Johan-Georg, uskratio im je pomoć. Bio je surevnjiv na Fridriha V falačkog čiji je ugled rastao. Uz to, saksonski knez je bio luteran a falački kalvinista. Na opredeljenje Johana Georga uticali su i teritorijalni ustupci - car Ferdinand mu je obećao Lužice koje su pripadale Češkoj. Predstavnici protestantske Unije potpisali su jula 1620. godine u Ulmu sporazum sa katoličkom Ligom o neutralnom držanju u odnosu na Češku.
Ostale evropske protestantske sile, Engleska, Danska, Holandija i Švedska su se u ovo vreme još držale po strani mada će se kasnije uključiti u rat. Engleski kralj Džems I, tast novoizabranog češkog kralja, vodio je pomirljivu politiku prema Španiji i poslao je zetu tek nešto novca i dobrovoljaca. Holandjani kojima je predstojao rat sa Španijom (isticalo je 12-godišnje primirje potpisano 1609) novčano su pomogli Čehe i uputili neznatan broj vojnika. Zakleti neprijatelj Habsburgovaca bila je Francuska. Medjutim, bivši protestant i veliki državnik Anri IV bio je mrtav. Nasledio ga je maloletni sin Luj XIII. Za vreme kraljevog maloletstva došlo je do privremenog zaokreta u vodjenju spoljne politike. Kraljica majka, Marija Mediči, koja je imala odlučnu reč u vodjenju državnih poslova, odustala je od planova svoga muža Anrija IV i počela da se približava Španiji. Jedinu značajniju vojnu pomoć pružio je Češkoj erdeljski (transilvanski) knez Betlen Gabor.
Sa druge strane, vladar katoličke Španije, Filip IV, bio je spreman da pomogne svojim habsburškom rodjaku. Vreme kada je Španija bila najveća sila na kontinentu bilo je na izmaku. Ona se u toku Tridesetogodišnjeg rata borila da povrati uticaj u pobunjenim severnim provincijama Nizozemske (Holandija) i tako opet stekne uporište u zapadnoj Evropi.

3.3. ratne operacije - bitka na Beloj Gori - pustošenje Češke

Odmah po početku pobune, češko plemstvo je stalo da okuplja vojsku za čijeg je zapovednika postavljen grof Hajnrih Turn. Opšti feudalni vojni poziv (insurekcija) nije dao zadovoljavajuće rezultate a za vrbovanje najamnika nije bilo dovoljno novca. Medjutim, i pored toga su Česi početkom rata sakupili oko 16.000 ljudi (12.000 pešaka i 4.000 konjanika). Kasnije im se pridružio čuveni protestantski najamnik, Ernst Mansfeld, sa 2.000 ljudi. Carska vojska bila je još malobrojnija - tek 6.000 ljudi. Tako su u prvoj fazi rata više uspeha imali Česi i njihov saveznik Betlen Gabor. Carski generalisimus, Nizozemac Busiko i njegov podredjeni general Dampjer, upali su sa vojskom u Češku ali su svugde nailazili na odlučan otpor pa je njihovo napredovanje zaustavljeno. Ustanici su naneli nekoliko poraza carskim trupama koje su septembra 1618. prodrle u južnu Češku i doprle prvih dana 1619. do predgradja Beča. Glavni grad je zahvatila panika. Car je svoju decu prebacio iz Graca u udaljeniji brdoviti Tirol. Dizali su glavu prikriveni protestanti i neprijatelji carske vlasti. Kolebljivce je zahvatila panika. Grupa od šesnaest austrijskih barona nahrupila je u careve odaje. Strahujući za svoju sudbinu želeli su sporazum sa ustanicima. Zahtevali su od cara odobrenje da stupe u konfederaciju sa Česima. Jedan od njih je drsko vukao vladara za kopče na odelu i dahćući pitao - "Ferdinande, hoćeš li potpisati". Car je spašen intervencijom puka Dampjerove konjice i milicije bečkih gradjana, borbenih katolika. Česi uspeh nisu iskoristili. Njihovu vojsku predvodilo je samovoljno i sebično plemstvo dok je sam kralj Fridrih bio nevičan vojskovodja.
Betlen Gabor je upao u Madjarsku, 15. septembra 1619. zauzeo Požun i oktobra-novebra opsedao Beč da bi 4. februara 1620. sklopio separatni mir sa carem.
U medjuvremenu je car ojačao svoj položaj. Pristupila mu je katolička liga na čelu sa Maksimilijanom Bavarskim. Vojska lige bila je brojnija i kvalitetnija od careve. Njome je zapovedao jedan od najpoznatijih vojskovodja toga doba, Valonac Johan Tili. Objedinjene, vojska lige pod Tilijem i careva pod Busikoom jačine 28.000 ljudi, krenule su sredinom 1620. prema Pragu. Česima je u pomoć priskočio protestantski vladar Kristijan od Anhalt-Bernburga sa vojskom od 8.000 ljudi. Engleski kralj Džems I uputio je svom zetu 4.000 vojnika. I Betlen Gabor je poslao veći broj svojih ljudi, medjutim slabih borbenih kvaliteta. U češkom taboru nije bilo sloge i discipline. Češki plemići smatrali su se zapostavljenim u odnosu na nemačke zapovednike. Mansfeld, najsposobniji komandant, držao se po strani jer nije hteo da bude podredjen nedarovitom Kristijanu od Anhalt-Bernburga ili Fridrihovom vojskovodji knezu Hoenloe.
Do odsudne bitke došlo je 8. novembra 1620. na uzvišenju Bela Gora u blizini Praga. Češka vojska brojala je oko 21.000 a carsko-ligaška 28.000 ljudi. Katolici su krenuli na juriš uz povik "Isuse i Marijo" što će sve vreme Tridesetogodišnjeg rata biti njihov bojni zov. Za svega sat vremena pobeda je bila odlučena u korist katoličkih trupa. Na češkoj strani palo je oko 5.000 a na carskoj samo 250 vojnika. Neodlučni Fridrih falački kome su jezuiti zlurado prorekli da će biti samo "Zimski kralj" nije ni prisustvovao bici već je ručao u svom dvoru u Pragu. Tek po prijemu hitne poruke ustao je od stola i sa zidina mu se ukazao strašan prizor njegove razbijene vojske. Posle katastrofalnog poraza zamolio je Maksimilijana Bavarskog na primirje od 24 sata ali je ovaj pristao samo na 8 sati. Fridrih je to vreme upotrebio, ne čekajući Betlena Gabora koji mu je hitao u pomoć, da bi zajedno sa vodjom čeških ustanika, grofom Turnom, pobegao iz Praga u Moravsku potom u Brandenburg i Nizozemsku. Za sobom nije ostavio samo svoj tajni arhiv nego i kraljevsku krunu.
Sutradan posle bitke na Beloj Gori, katoličke trupe su ušle u Prag. Do marta 1621. otpor Čeha je potpuno slomljen. Betlen Gabor je u toku 1620. ponovo upao u Madjarsku gde su ga protestantski staleži izabrali za kralja. Neuspešno je opsedao Požun. Potpisao je mir sa carem 31. decembra 1621. u Mikulovu u Moravskoj kojim je dobio delove Slovačke.
Otpočela je krvava odmazda katoličke reakcije u Češkoj. U nekim područjima Moravske ostala je samo jedna trećina predjašnjeg stanovništva. Češko plemstvo je bilo uništeno ili prinudjeno da napusti domovinu. Njihova imanja su konfiskovana i deljena Nemcima i Italijanima, oficirima careve vojske. Oko 130.000 Čeha je napustilo zemlju. Češka je konačno izgubila svoju političku samostalnost i pretvorila se u austrijsku provinciju. Obnovljeni ustavi za Češku (10. maj 1627.) i Moravsku (1. jul 1628) ukinuli su mnoge elemente češke samouprave. Češka kruna više nije bila izborna već nasledna u porodici Habsburgovaca. Zemljom su ovladali kraljevi birokrati. Naporedo sa nasilnim vaspostavljanjem katoličanstva vodjena je politka ponemčavanja slovenskog življa. Jezuiti su spaljivali sve knjige na češkom jeziku bez obzira na njihovu sadržinu.
Admin
Admin
Admin

Broj poruka : 47
Datum upisa : 09.10.2009
Godina : 36
Lokacija : Smederevo/Novi Sad

https://novivek.forumsr.com

Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu